Može li se čovjek razvijati spontano? Dolazi li unutarnja zrelost dolazi samimprotokom vremena?

Kvaliteta naših odnosa, profesionalnih odluka i načina rada s ljudima uvijek započinje
kvalitetom odnosa koji imamo prema sebi. Čovjek može imati znanje, iskustvo i autoritet, ali
bez sposobnosti samorefleksije lako ostaje zarobljen u vlastitim nesvjesnim obrascima,
obrambenim reakcijama i automatskim načinima ponašanja. Upravo zato samorazvoj nije
privatni luksuz ni prolazni trend „rada na sebi“, nego temelj profesionalne i osobne zrelosti.
Ljudi ne djeluju samo iz racionalnih odluka, nego i iz duboko ukorijenjenih unutarnjih logika
koje oblikuju njihove odnose, komunikaciju, način vođenja drugih, pomaganja, suradnje i
suočavanja s pritiskom. Razumjeti sebe zato nije važno samo radi osobnog mira, nego i radi
kvalitete odnosa koje gradimo s partnerima, djecom, kolegama, studentima, pacijentima i
ljudima za koje smo profesionalno odgovorni.
Problem je u tome što se čovjek ne razvija spontano niti unutarnja zrelost dolazi samim
protokom vremena. Ona zahtijeva spremnost na propitivanje vlastitih obrazaca, sposobnost
samorefleksije i hrabrost da čovjek postane svjesniji autor vlastitih misli, osjećaja i
postupaka. Tek tada profesionalni rad s drugim ljudima prestaje biti samo izvršavanje uloge,
a postaje odnos u kojem znanje prati i ljudska zrelost. Ali kako to postići?
Kako čovjek postaje svjesniji vlastitih obrazaca, razvija unutarnju zrelost i uči kvalitetnije
upravljati sobom u odnosima s drugima, jedna je od središnjih tema knjige Devet lica
samorazvoja dr. Edite Slunjski.

Knjigu je moguće naručiti: www.element.hr