Izraziti misao ili ukrašavati papir?

Kao što djeca ne služe tome da bi ukrašavala svijet tako ni smisao njihovih ekspresija nije ukrašavanje papira. Problem je u tome što ih odrasli često usmjeravaju upravo ka ukrašavanju (pa ih potiču na crtanje stereotipa i raznih šabloniziranih kućica, životinjica, cvjetića i sl.) čime originalne ideje i kreacije djece gube na autentičnosti. Time su na gubitku i odrasli jer ostaju uskraćeni prilika otkrivanja različitih perspektiva i načina razmišljanja djece a samim time i prilika učenja o djeci. Kao i u većini odgojnih situacija i ovdje vrijedi: Prvo pokušaj razumjeti pa tek onda interveniraj – ako treba!

Na slici su tobogani u obliku brojeva po kojima se djeca spuštaju različitim brzinama ovisno o nagibima na raznim dijelovima brojeva. I nekad se zaustave! A o tome kolike su njihove brzine i kada se zaustave dječak (dječak 4,5) tek razmišlja. I neka razmišlja, treba ga pustiti na miru jer su istraživanje, razmišljanje i otkrivanje, vrh procesa učenja. A prekidanje toga procesa u korist poučavanja djeteta točnim odgovorima – njegovo dno.